Da ironija bude još veća, ministar s diplomom jedva sastavljenom na privatnom fakultetu pokušava držati moralne lekcije univerzitetskom profesoru, doktoru nauka Branku Blanuši — praktično mu poručujući da „nema pravo da govori“.

Osude na šovinističku izjavu SNSD-ovog ministra Staše Košarca stižu sa svih strana.

Pokušavajući poniziti opozicionog kandidata za predsjednika RS-a Branka Blanušu, Košarac je iznio tvrdnju da je izjednačavanje Srba i Bošnjaka uvreda za Srbe. Naknadno je pojasnio da misli na glasove Srba i Bošnjaka, ali ni ta ograda ne ublažava ksenofobičnu, pa i fašistoidnu suštinu njegove poruke.

Na društvenim mrežama reagirala je zastupnica Liste za pravdu i red, Zagorka Grahovac:

„Zaista, da li je Košarac postao mjerilo vrijednosti i patriotizma? On se postavlja kao sudija koji sebi daje pravo da određuje ko je ‘dovoljno Srbin’, ko je nekoga navodno ponizio, ko je dostojan da govori, a ko nije — pritom sebe uzdižući kao standard patriotizma, identiteta i vrijednosti.

Da neko javno tvrdi kako vrijedi više od drugih samo zato što pripada određenoj etničkoj ili političkoj grupi — to je jedna od najpogubnijih poruka koju političar može poslati svom narodu.“

Grahovac dalje navodi da je civilizacijska sramota da u 21. vijeku postoji političar koji vjeruje da je njegova vrijednost veća zbog nacionalnosti, jer takav način razmišljanja ne pripada ni civilizovanom dijalogu ni vrijednostima na kojima bi Republika Srpska trebala da počiva. Naša je sramota, dodaje, što je baš takav čovjek poslan da predstavlja RS pred Evropom i svijetom.

„Uostalom, to je posljednje što bi trebalo da slušamo od ministra koji godinama sjedi u sarajevskoj fotelji, sa tompusom u ruci, prima ogromnu platu, koristi sve moguće privilegije i ima toliko novca da ga ne bi mogao prebrojati ni bez mašine. Ako mu je, kako kaže, ‘toliko teško’ u Sarajevu, možda bi mogao objasniti šta ga sve to vrijeme drži prikovanog za tu stolicu i šta ga sprječava da vrati mandat i ode kući.“

Po njenim riječima, Košarac je posljednja osoba koja bi smjela dijeliti patriotske lekcije. Toliko je puta dosad osramotio institucije koje predstavlja da se, kaže, mnogi i danas sjećaju njegovih ratnih „zasluga“ o kojima on, razumljivo, ne govori.

Da paradoks bude potpun, ministar s upitnom diplomom dijeli moralne lekcije čovjeku koji je redovni profesor i doktor nauka — sugerišući da njegov glas nema težinu. Kao da vrijednost čovjeka i njegov integritet zavise od partijske knjižice. Razlika između njih dvojice nije samo u obrazovanju i kulturi, već u elementarnoj ljudskoj pristojnosti.

Najveći problem je, naglašava Grahovac, što takav čovjek zvanično predstavlja Republiku Srpsku i njene građane pred Evropom i svijetom, dok u institucijama koje bi trebalo da okupljaju najbolje i najodgovornije često sjede oni koji tu ne bi smjeli ni prići, a kamoli odlučivati — ljudi koji ne rade ni za dobrobit vlastitog naroda, a još manje za bilo koga drugog.

Žalosno je, kaže, da političar koji bi trebalo da promoviše kulturu dijaloga i saradnje umjesto toga svjesno truje mlade — šireći podjele, mržnju i strah. Umjesto da bude primjer kako se gradi društvo i da inspiriše mlade da ostanu ovdje, on ih gura u apatiju i tjera iz zemlje.

„Pitam se — na koga to Košarac računa s ovakvim porukama? Koga misli da impresionira? Zar zaista vjeruje da narod ne vidi njegovu manipulaciju i providne namjere? Ljudi su siti zavađanja i vraćanja u prošlost. Oni žele mir i život dostojan čovjeka.

Naša omladina zaslužuje budućnost, a Republika Srpska mnogo više od političara s opasnom i primitivnom retorikom devedesetih, recikliranom za 2025. godinu. Zaslužuje pristojne, obrazovane i odgovorne ljude koji će nas voditi u Evropu, a ne one koji nas sramote gdje god se pojave“, poručila je Grahovac.