Zastupnik DF-a: Parlament sve manje liči na instituciju, a sve više na mjesto sukoba

U posljednje vrijeme zasjedanja Parlamenta Federacije BiH sve češće izgledaju kao ring nego kao najviše zakonodavno tijelo. Umjesto rasprava o zakonima i rješavanju problema građana, dominiraju uvrede, blokade i političke tenzije. Dok zastupnicima plate stižu redovno, zakoni stoje, a sjednice se pretvaraju u predstavu bez rezultata. O ovakvom stanju govori i zastupnik Demokratske fronte, Mirza Čelik.

Dvije propale sjednice u jednoj sedmici

Prošle sedmice nisu održane dvije važne sjednice — jedna o aferi “spengavanje”, a druga o padu zaposlenosti. Umjesto rasprave, svjedočili smo svađama, uključujući i sukob Čelika i Damira Nikšića. Upitali smo Čelika ko snosi odgovornost za stanje u Parlamentu.

“Tražili smo političku odgovornost, pozicija je blokirala sjednicu”

Čelik ističe da je 16. vanredna sjednica uredno zakazana i da je opozicija insistirala da se otvori rasprava o aferi “spengavanje”, bez miješanja u istragu.

“Poruke koje su objavljene svi smo vidjeli — i građani i zastupnici. Tražili smo političku odgovornost i razgovor s premijerom. Međutim, parlamentarna većina je odlučila da sjednica ne bude održana”, navodi Čelik.

Kaže da je opozicija iskoristila poslovničko pravo kako bi informisala javnost o pokušaju da se tema gurne pod tepih.

Premijer Nikšić kasnije je izjavio da nema problem govoriti o temi, ali su njegovi zastupnici ipak glasali protiv dnevnog reda. Posebno je iznenadilo glasanje Naše stranke.

“Nije tačno da su svi iz Naše stranke bili za raspravu”

Čelik tvrdi da se u javnosti pogrešno predstavlja stav Naše stranke:

“To je netačno. Imamo zapisnike i elektronsko glasanje. Zastupnik Purić bio je suzdržan. Kada shvate da opoziciji nedostaje jedan zastupnik, oni podijele glasove — dio bude za, dio protiv.”

Po njegovom mišljenju, radi se o predizbornoj taktici kako bi se izbjegla rasprava o aktuelnoj aferi.

Sukob Nikšić – Čelik

Upitali smo ga i o žestokoj razmjeni riječi s kolegom Nikšićem.

Čelik tvrdi da je Nikšić često i ranije imao incidentne situacije:

“Govorio je u hodniku da postaje agresivan ako ne popije terapiju. Bio sam svjedok njegovih ispada i u Skupštini KS — lupanja po vratima, vikanja, pjevanja, optuživanja zastupnika za lopovluk.”

Smatra da Nikšićevo ponašanje narušava ozbiljnost parlamenta i onemogućava normalnu raspravu.

“Vlada nema kapacitet. Ne znam građanina koji kaže da je nešto uradila”

Komentarišući aferu “spengavanje”, Čelik kaže da je politička odgovornost neophodna:

“Imamo mjere zabrane za direktora FUP-a, šeficu kabineta i direktora policijske akademije. To nije mala stvar. A Parlament ne raspravlja ni o čemu. Ova Vlada nema kapacitet da radi svoj posao. Negativnih posljedica njihovog rada toliko je da bi nam trebale emisije i emisije da ih nabrojimo, a pozitivne mogu stati u dvije rečenice.”

Pad zaposlenosti – konkretni podaci

Na nedavnoj sjednici o stanju zaposlenosti, Čelik je iznio zvanične podatke Porezne uprave FBiH:

• između 2024. i 2025. zabilježeno je 5.719 radnih mjesta manje
• prošle godine rast zaposlenosti bio je 7.165
• godinu ranije rast je iznosio 5.103
• trenutno je 3.932 radnika manje nego na kraju oktobra

Čelik tvrdi da će pad do kraja godine preći 5.000, te da je obećao ostavku ako se pokaže da je ijednog mjeseca broj zaposlenih veći od broja zabilježenog 31. januara 2024.

“Tog mjeseca nema. Ako neko pokaže suprotno, podnosim ostavku”, kaže Čelik.

Mala preduzeća u sve težem položaju

Kaže da su mali biznisi najpogođeniji. Navodi primjer frizera iz Kaknja i Zavidovića koji šiša za pet maraka:

“Kada minimalna plata raste, a doprinosi se ne smanjuju, mali obrtnici ne mogu izdržati. Vlada je smanjila doprinose tek minimalno, a najavljene reforme nisu ispunjene.”

Šta je s tunelom Prenj i autocestama?

Čelik podsjeća da je vladajuća koalicija u kampanjama 2022. i 2023. obećavala završetak tunela Prenj:

“Rekli su da će biti probijen do 2026. godine. A 2026. je pred vratima — ugovora nema. Isti je slučaj s brzom cestom prema Tuzli, kao i projektima u Bihaću. Svaki put nova obećanja, ali radova nema.”

Zaključuje da je vrijeme da vlast preuzme odgovornost:

“Ako ne znaju raditi, neka daju ostavku.”