Kada se dovede u pitanje ravnopravnost građana, to više nije obična politička polemika – to prerasta u opasan govor koji nosi elemente fašističke retorike, poručuje profesor Čustović.

Branko Blanuša je u jednoj od svojih nedavnih izjava podsjetio na suštinu savremene demokratije: da glas Bošnjaka i glas Srbina moraju vrijediti jednako, da je svaki čovjek u državi jednak pred zakonom i da se jednaka politička prava ne smiju relativizovati. To je, kako naglašava, temeljni civilizacijski standard na kojem počiva svako moderno demokratsko društvo.

Međutim, Staša Košarac je na ovu izjavu reagovao optužbama da je Blanuša time “ponizio mrtve” i “uvrijedio one koji su dali svoj život za Republiku Srpsku”, predstavljajući potpuno pogrešnu interpretaciju onoga što je izrečeno.

Na ovakvu retoriku reagovao je i Edhem Eddie Čustović – direktor kompanije Scientific Instruments Australia, vodeći partner fonda Cloud Health EuroVentures, inženjer, poduzetnik i suosnivač BH Futures Foundation.

Prema njegovim riječima, Košarčeva reakcija nije samo pogrešna, nego i duboko opasna:

„Košarac pokušava građanima predstaviti da je sama ideja jednakosti glasova nešto subverzivno, izdajničko ili opasno. To je namjerno manipulisanje emocijama, zloupotreba ratnih stradanja i potpuno pogrešno tumačenje politike“, poručuje Čustović.

On detaljno objašnjava šta je sporno u ovakvim porukama:

Prvo, moralno je nedopustivo izjednačavati demokratsku jednakost sa napadom na žrtve. Ravnopravnost ne vrijeđa nikoga – ona štiti sve građane.

Drugo, tvrdnje da glasovi ne trebaju imati jednaku vrijednost direktno udaraju na ustav, evropske norme i osnovna ljudska prava. Demokratije nema ako svi glasovi ne vrijede isto.

Treće, korištenje ratnih žrtava za političko nadglasavanje pokazuje ozbiljan nedostatak odgovornosti. Žrtve ne pripadaju pojedincima niti političkim strankama, niti smiju biti zloupotrijebljene za napade na političke protivnike ili za ušutkavanje bilo koga.

Četvrto, takva retorika dodatno produbljuje ionako duboke podjele, širi strah, guši prostor za zdrav dijalog i udaljava društvo od pomirenja i normalnosti.

Čustović naglašava da šutnja pred ovakvim porukama nije neutralnost, već put ka njihovoj normalizaciji. A normalizacija ekstremne retorike, kaže on, vodi direktno u rizik ponavljanja najtamnijih perioda naše historije. Zbog toga smatra da je obaveza svakog odgovornog građanina da reaguje kada se ruše demokratski principi i kada se napada ljudsko dostojanstvo.

On se posebno osvrće i na suštinu Košarčevog političkog pristupa:

„Košarčeve izjave jasno pokazuju nerazumijevanje demokratije i njeno svjesno manipulisanje. Jednakost građana nije prijetnja, niti je napad na bilo koga – to je osnovna vrijednost svakog demokratskog i pristojnog društva. Onaj ko strahuje od jednakosti glasova, suštinski se boji demokratije. Pozivanje na ratne žrtve kako bi se opravdala diskriminacija nije patriotizam, nego zloupotreba sjećanja i pokušaj da se društvo drži u permanentnom strahu.“

Čustović se u nastavku zahvaljuje svim ljudima iz Republike Srpske koji su se javno distancirali od ovakvog diskursa:

„Zahvalan sam svim građanima RS koji su jasno rekli da ovakva retorika ne predstavlja njih. Posebnu zahvalnost dugujem i političarima poput Zage Grahovac, koji su imali snage da osude ovakve izjave. To pokazuje da postoji nada, da postoje glasovi koji žele normalnu politiku – zasnovanu na poštovanju, dijalogu i jednakim pravima za sve.“

Njegova poruka za kraj je jasna i nedvosmislena:

„Bosna i Hercegovina može napredovati samo ako svaki glas vrijedi isto. Oni koji se plaše te jednakosti, ne plaše se drugih naroda – oni se plaše demokratije“, zaključuje Čustović.